Najbolji vicevi sa Balkana
Objavljeno: 20.04.2018. u 22:15   |  Izvor: klix.ba 

Veliki Arsène Wenger

Profesor Wenger na posljednjem predavanju: Voljeti nekoga znači pristati da ostariš s njim

Arsène Wenger je 1996. godine u London stigao kao potpuni neznanac, a gotovo 22 godine nakon što je ispred Venablesa i Cruyffa dobio priliku da preuzme Arsenal, kao istinski tvorac jednog od najvećih svjetskih klubova odlučio je umjesto zareza konačno staviti tačku. Između osmijeha i suza, uspjeha i neuspjeha, uspona i padova, ostat će priča o lojalnosti i jednom čovjeku koji je promijenio historiju jednog kluba. I čitave filozofije na Otoku.

Profesor Wenger na posljednjem predavanju: Voljeti nekoga znači pristati da ostariš s njim
velika slika
Vijest da je Arsène Wenger sredinom aprila, prve od dvije godine ugovora najavio napuštanje Arsenala iznenadila je kompletnu svjetsku javnost. Tvrdoglav, kakav je tokom čitavog svog života uvijek bio trener Arsenala, činilo se da nijednog trenutka nije želio odustati od sna, a ujedno i cilja, da jednog dana Arsenal bude suvereni vladar nogometa u Engleskoj. Potpuno suprotno, šest dana prije utakmice sezone sa Atletico Madridom na Emiratesu u okviru polufinala Evropske lige, odlučio je otići. Šok!

U samo jednoj minuti, tom trenutku kada je vijest objavljena na zvaničnoj stranici kluba, sve želje za njegov odlazak, koje se kroz čitavu sezonu na Emiratesu javno ističu, kao da su kukavički pronašle mjesto u najljepše napisanim porukama pozdrava i isticanju svega onoga što je za nevjerovatne 22 godine Francuz napravio kao trener Arsenala.

Te želje, da se razumijemo, glavni i osnovni su razlog zašto je Wenger totalno van svojih principa i načela kojih se toliko dugo drži odlučio da napusti sve. Uz sve to, znao je da još uvijek postoji sasvim realna šansa da se domogne plasmana u Ligu prvaka, kao i toliko bitnog mira u kući prepunoj nezadovoljnih i s razlogom ogorčenih navijača.

Wenger zaslužuje bolji kraj



Priča Wengera i Arsenala, koliko god inspirativno izgledala i zvučala, ipak nije završena onako kako dolikuje trenutnom renomeu i jedne i druge strane. S jedne strane, potcijenjeni 68-godišnji stručnjak čija reputacija odavno pliva u prebrzoj rijeci i s druge klub koji bez prestanka 21 godinu boravi u vrhu engleskog i evropskog nogometa.

Arsenal mu je, jednostavno, zarad kompletne filozofije koju je Wenger utkao u svaki sektor kluba, morao omogućiti konkurentski budžet i priliku da nakon tek druge neuspješne sezone pokuša ostvariti svoj cilj, a to je titula prvaka.

Suludo je i razmišljati da je Francuz tek tako prihvatao činjenicu da je njegov Arsenal nemoćan na šestoj poziciji Premiershipa, da je za mnoge zatočenik svog ega i tek neoprezno nazivani "senilni starac" kojem nogomet odavno nije posao kojim se treba baviti.

Wenger je institucija, poliglot koji poznaje šest svjetskih jezika (francuski, engleski, italijanski, njemački, španski i japanski), čovjek koji je iz korijena promijenio sistem ishrane i treniranja na Otoku i koji je riješio problem pijanstva i alkohola tih ponosnih i prepunih sebe Engleza u nekadašnjoj ekipi Arsenala.

Još manje je želio prihvatiti činjenicu da kao luzer napusti klub, a uradit će upravo to. Osvajanje Evropske lige bar sada izgleda kao posljednji pokušaj da se spasi bilo šta. Njegov cilj je bio da ostavi, ne da spašava.

Boravak Arsèna Wengera na klupi Arsenala može se podijeliti u četiri faze: 1. Od dolaska 1996. do generacije Nepobjedivih 2004. godine. 2. Izgradnja Emiratesa i evolucija mladih igrača. 3. Kolaps iz 2011. godine i odlazak Fabregasa, Nasrija, a kasnije i Van Persija. 4. Stvaranje tima oko Alexisa Sancheza i Mesuta Ozila i potpuni rezultatski krah.

U prvoj, Topnici su rame uz rame sa Manchester Unitedom vodili možda i najzanimljiviju bitku za titulu prvaka i prevlast u Premiershipu, stvorivši veliko rivalstvo između najboljeg trenera svih vremena Sir Alexa Fergusona i trenera Arsenala koji je 2004. godine, bez ijednog poraza u sezoni i na stadionu najvećeg rivala Tottenhama proslavio titulu prvaka.

Bila je to pobjeda atomskog i totalnog nogometa kakav tek 14 godina poslije pokazuje Manchester City. Bila je to rapsodija kvaliteta, fizike i hemije, znanja, talenta i umjetnosti. Bilo je to remek djelo Arsena Wengera, tada također jednog od najboljih trenera svijeta. S obzirom da na to se u tom periodu samo zahvalio Manchester Unitedu i Real Madridu na ponudama da pređe u njihov klub, bila je to još jedna velika pobjeda lojalnosti.

Druga faza sastoji se od prelaska sa kultnog Highburyja na Emirates, neposredno poslije tragično izgubljenog finala Lige prvaka protiv Barcelone u Parizu i period u kojem je nakon neuspješnog pokušaja da stigne do trofeja Arsenal ostao bez najboljeg igrača svih vremena koji je igrao u crvenom dresu, a ujedno i igrača kojeg je Wenger lično doveo iz Juventusa i napravio igračem kakvim ga svi pamte - Thierryja Henryja. Henry se kasnije s Barcelonom popeo na vrh Evrope, vjerovatno ne znajući da će Wengerov način sklapanja ekipe od mladih igrača opet stvoriti fantastičan tim spreman da pokori čitavu Evropu.

Wenger je 2004. godine s generacijom Nepobjedivih dohvatio maksimum i ubrao je najsjajnije plodove, a sedam godina kasnije, u drugoj polusezoni 2010/11, ostao je praznih ruku, a imao je sve.

Košmar u finišu sezone 2010/11



Počelo je porazom od Birmingham City u finalu Liga kupa, nastavljeno je skandaloznim ispadanjem od Barcelone u četvrtfinalu Lige prvaka nakon sramnog drugog žutog, odnosno kartona Van Persiju, zatim i ispadanjem od Manchester Uniteda iz FA cupa i finalno, u meču koji je mogao zadržati Topnike na liderskoj poziciji, primljenim pogotkom u 101. minuti s bijele tačke od Liverpoola kojim je počeo pad s prvog na četvrto mjesto.

Fabregas je već naredne sezone, bez obzira na kapitensku traku okrenuo leđa Wengeru i vratio se u Barcelonu, ubrzo su Nasri i Clichy otišli u novoformirani Manchester City, a sve je kulminiralo odlaskom Van Persija u Manchester United kojem je kao najbolji strijelac donio titulu prvaka.

U tom periodu, trofeji su bili nepoznanica na Emiratesu, pa se Wenger u malo boljoj finansijskoj situaciji okrenuo dovođenju Mesuta Ozila i Alexisa Sancheza koji su za četiri godine osvojili tri FA Cupa, učinivši Wengera najtrofejnijim trenerom svih vremena u najstarijem takmičenju na svijetu.

Dvojac, koji je od početka imao teret da budu vođe nove generacije, u klupske vitrine zajedno s istim igračima dodali su i tri Community Shileda, ali titule prvaka, kao ni značajnijeg pomaka na evropskoj sceni gdje dalje od osmine finala nisu mogli, nikako nije bilo. Čak se i Leicester ispred Arsenala popeo na tron Engleske i već nakon toga, promjene su bile neminovne, a umjesto novih pojačanja i dodatnog osnaživanja tima u borbi sa ostalim zvijerima, Wenger je u posljednji, dvogodišnji ugovor, ušao sa istim timom.

Jednostavno, takav sistem rada i pomalo trivijalni uspjesi u posljednjih nekoliko godina kao da su pojeli pobjednički mentalitet Topnika, a s njima zajedno i Wengera. Kada je konačno odlučio da pokuša još jednom, totalno nerezonski i van svake pameti u pola sezone, u ekipu je umjesto Alexisa Sancheza doveo provjereni dvojac Henrikha Mkhitaryana i Pierre-Emericka Aubameyanga koji tek u narednoj sezoni trebaju pokazati svoje pravo lice. Umjesto toga i posljednjeg pokušaja da dođe na vrh, a ne spašava sezonu, Wenger se odlučio na odlazak.

Arsène Wenger je 1.228 utakmica s klupe predvodio Arsenal. Ostvario je 704 pobjede (62%), tri puta je osvojio Premiership, sedam puta FA Cup, sedam puta Community Shield i uspio je u 20 uzastopnih sezona odvesti Topnike u Ligu prvaka, bez ijednog izuzetka, osim ovog iz tekuće sezone. Wenger je napravio revoluciju u engleskom nogometu i ugradio je jedan totalno novi sistem na čija pluća će Arsenal sigurno disati u narednim godinama.

Profesor, kako ga sve manje u posljednje vrijeme zovu navijači, danas je najavio dolazak na posljednje predavanje. Arsenal već sljedeće sedmice očekuje izuzetno bitna utakmica polufinala Evropske lige protiv Atletico Madrida, nakon toga gostovanje Manchester Unitedu, a potom i još jedan duel s Jorgandžijama.

Ukoliko, pak, uspiju proći u finale i na kraju se domognu trofeja Evropske lige, onda će predavanje, sada već pretvoreno u pokušaj spasa, bar malo ublažiti sav bol koji će nastati kada jednog dana francuski stručnjak ne bude u Arsenalu.
KOMENTARI