Pizza bestellen Graz Aktuelne vijesti iz BiH Vicevi smesno mujo i haso
Objavljeno: 07.09.2016. u 14:56   |  Izvor: ABc.ba 

Almir Saračević

Ubi nas neznanje

Rodiš se. Svakim danom sve više učiš, osjetiš, doživljavaš, sve se više socijaliziraš i stapaš sa okolinom. Onda otprilike to krene ovako: „Ma-ma, ta-ta, Ba-kir, Dra-gan, Mla-den“, da, da. Tako to nekako ide kod nas. I da, slobodno me kudite ako u vašem slučaju nije bilo tako. Da se razumijemo, nije (čisto radi bukvalista). Ali i jeste, htjeli to sebi priznati ili ne. Oduvijek je stojala ona: „Što se više priča o državi i politici, to je znak da ista, nije u najboljem redu.“

Bliže se izbori. Sa ovim što napisah, ne izmislih toplu vodu. Predizborni cirkus je počeo. Ne generaliziram učesnike. Generalizirati je biti idiot i ne staviti ruku na srce i ne priznati da ipak postoje pojedinci, koji su oni stvarni i iskreni nosioci ovog društva. Oni, kojim, iako su politički angažirani unutar političkih stranaka, nikakav materijalni faktor ne predstavlja prvobitni prioritet. Oni koje, zaboli za tim. Znate, oni na koje kožna fotelja nema prevelikog negativnog utjecaja. To su vam oni što tu fotelju ne iskoriste u svrhu vršenja velike nužde preko usta. U prijevodu: Oni što ne seru i oprostite mi zbog ovog. Bilo je jače od mene.

Piše: Almir Saračević

Međutim, ono u čemu se trenutno račvam kao individua je to, kome dati svoj glas? Na koji način izabrati najidealniju osobu u toj nauci i dati joj tu privilegiju da me/nas vodi? Kako i po kojem principu ocijeniti da je ona/on ta/taj? Naravno da je teško, ali ne i preteško.

Hoćeš da ti objasnim zašto je teško? Teško je, jer na prste pa i jedne ruke može prebrojati osobe koje su stručne u toj oblasti, u oblasti politike. Znaš ono, kvalifikovane, „ispraksane“, posjeduju neko kako formalno tako i neformalno iskustvo. Posjeduju ono možda i najbitnije, a to je liderstvo u sebi. Pitam se, zašto je pobogu toliko teško odskočiti iz onog okvira poznanstva i svoju subjektivnost preusmjeriti ka stručnosti, ka kvalifikaciji, ka iskustvu i ono najbitnije emociji. Zašto se konstantno nasjeda na riječi „bagra, lopovluk, lopovi, pljačkači“. Prije svega otkud ti pravo da nekog etiketiraš tim epitetima? Imaš li zaboga činjenice, dokaze? Imaš, ali i nemaš. Znaš u čemu je stvar? Stvar je u potpaljivanju naroda. Iz nekog neobjašnjivog razloga, pojedinci se nakače na to.. Žele to čuti, vole to čuti. Hrane se s tim, a nisu ni svjesni koliko svoj psihološki organizam truju s tim. Šta se dešava? Dešava se to da se skreće sa stvarnih problema, skreće se sa realnosti Bosne i Hercegovine. One Bosne i Hercegovine za koji su se borili moj otac, moja majka, Vaša majka, Vaš otac! Sa one Bosne i Hercegovine za koju su mnogi izgubili život! One Bosne i Hercegovine koju je prošle godine, napustilo preko 80. Hiljada mladih duša! Osamdeset hiljada mladih duša, čisto da ti odzvanja u glavi. Naglašavam-onom kome treba.

Zapitam se, zašto se politička „elita“ ne potrudi potkupiti narod ili barem određenu društvenu skupinu sa kvalitetnim političkim, ekonomskim, socijalnim programom? Uuu, vidi šta napisah, a ne reče bagra. Političaru, zašto mi ne ponudiš kvalitet, racionalan stav, nešto što je sigurno primjenjivo u praksi? Ma ne možeš HAHAHA. Znam da ne možeš, jer ne znaš pobogu. Nisi stručan za to. Ne generaliziram. Odgovorno to tvrdim, jer sam lično, istražio sve kandidate za kojekakve funkcije. Na prste dvije ruke mogu se prebrojati relevantni. Ali nije ni problem manjak tih, problem je u onim opterećenim nacionalizmom. Znate onaj vitalni nacionalni interes. Uuuuuu... On će radije umrijeti kao Bošnjo, Srbo ili Hrvo, nego kao insan. Insan, što je ostavio neko dobro djelo iza sebe, što je nahranio/napojio nekog, što je potpomogao nekog, stipendirao nekog, jednostavno, uradio dobru stvar. Nije ni čudno što smo u manjku takvih, ali nacionalizmima i njihovim tvorcima možemo zahvaliti na tome. Da se razumijemo, nacija, kao jedan od glavnih činioca države je izuzetno bitna pored ostalih faktora, naprosto ona čini državu, ona je naš identitet, čovjek bez identiteta je niko i ništa. Međutim, druga se situacija odvija kada se pitanje nacionalnosti vješto koristi u takvu svrhu da nadvlada osnovne principe ljudskosti.

Doprijeli su u psihu i pojeli nas. Savršen alat za predizborni cirkus u divnim bihaćkim kulturnim institucijama, gdje ono što treba, ne postoji.

Biti građanin jedne države u prijevodu, prema subjektivnom stavu znači biti insan prema drugom insanu. Čuvati ga, bodriti ga, kuditi ga po potrebi da ispravi grešku i nikako ga ne sputavati te preusmjeravati na loš put. Biti građanin je obaviti svoju građansku dužnost za vrijeme izbora i maniti se priče da sa svojim izlaskom ništa nećeš promijeniti. Porazna je činjenica da na području grada Bihaća preko 25.000 ljudi nije izašlo na izbore. To nije laž, to je činjenica. Statistička činjenica, provjerite. Osjetio bih se najvećim bezdušnim idiotom kada se ne bih bavio sa svojim poslom, za koji sam se trudio kroz, prije svega, osnovnu, srednju školu pa i ono najbitnije, kroz visoko obrazovanje koje me i na kraju preusmjerilo na određeno područje. Doktor si? Aferim. Toliko dobrih djela možeš učiniti da očito nisi svjestan toga, dok sa svojim neznanjem s druge strane ubiti možeš na hiljade. Ne ciljam, navodim samo kao primjer česte prakse.

Izađimo na izbore, birajmo stručne osobe iza kojih stoji trud i rad, emocija. Birajmo one za koje smatramo da osjećaju puls naroda. Ima ih. Mora ih biti, samo ih treba prepoznati. Istraži ih, pročešljaj im karijeru, životopise i budi ponosan na glas sa kojim si ispunio svoju građansku dužnost i možda promijenio buduće stanje svoga grada, onog grada u kojem si odrastao i svoje prve korake na tlu ostavio.

Za kraj, želim naglasiti da nisam ničiji. Svoj sam. Osjećam potrebu stvar nazivati pravim imenom i mislim da je to jedina formula uspjeha. Zato pišem. Zato sam sebe izlažem kritici, uvredi, psovci. Nisu me platili. Zvali su-odbijeni su. Kad jednom naučiš iz srca raditi sve, nema povratka.

I da, može jedan referendum o ljudskosti?

Vezano: Mene je strah vas

KOMENTARI