Umzug Graz Günstig - Joks Umzug Pizza bestellen Graz
Objavljeno: 30.05.2016. u 15:54   |  Izvor: ABC.ba 

Dalila Odobašić

Nas četiri

Zapitala sam se sinoć zašto sam ja rođena baš u Bihaću. Nazovimo ga glavnim gradom jednog kantona. Zvuči nekako moćno, zar ne? Idemo dalje. Jednog od 10 kantona. U jednom od 2 entiteta. Čini se kao velika teritorija. Ali nije. To je jedna od onih država što su tačka na karti svijeta. Ustvari imaju dvije grupe takvih. Prva grupa je ona bogatih državica, čija veličina nije bitna jer imaju pare (uh!), a druga, hmm, tu smo mi. Maleni, bez para, dakle nepoznati, a prije svega nebitni.

Nisam uspjela riješiti misteriju razloga svoga rođenja ovdje, a ne bilo gdje drugo, ali sam došla do zaključka da je moje razmišljanje sasvim pogrešno. Ok, sad pretpostavljate da ću napisati da nije bitno gdje smo rođeni, da možemo postići sve što želimo, bla, bla, bla. To je super stav, treba to govoriti omladini, ali ovo nije fejsbuk stranica citati&izreke.

Naš problem je što od ovoga malog pravimo veliko. I to ne na ispravan način. Ako jedan milion gledamo kao jednog čovjeka, u Bosni i Hercegovini žive četiri osobe. Vrlo slične, u kući do kuće, na malom prostoru. Ipak, svaka od njih se trudi biti različita od ostale tri. Slična nekoj od njih u svrhu zajedničkog razlikovanja od drugih, a različita u svrhu moći i nadmoći. Nas četiri, koje možemo da zajedno djelujemo u vidu napretka, zajedno tapkamo u mraku. Istom mraku, različitim koracima.

Manimo se vjere, nacionalnosti, politike i bilo kakve vrste pripadnosti. Razmišljajmo prosto, dječije. Koliko je zaista moguće, ako pritom ne banaliziramo različitost, biti različit od nekoga ko je odrastao na istom, malenom mjestu, prolazio kroz iste ili slične probleme, bio vođen istim vođama, od nekoga koga je šamarala ista birokracija, nekoga ko nosi isti teret od rođenja? Logično je da ste do sada pomislili kako pišem o tri naroda u BiH. Iskreno da Vam kažem, dosta je meni te priče. Ne slažu se kod nas ni sa Selmom iz Travnika koja studira u Mostaru i dolazi na fax u pola 2, a ne u 1 i po', ne slažu se sa mnom u pekari u sarajevskom naselju kad tražim kruh umjesto hljeba, želudac mi se okreće kad mi neko kaže jaranice, a ustvari misli sve najbolje. Bolji je rafting kod nas na Uni, nego kod NJIH na Neretvi, bolji vam je Bihać od Bužima, tamo su ljudi seljaci, a i bolja je raja iz centra, nego oni što busom idu u školu. Ustvari, zavisi kojeg dijela centra, jer nisu ni tu svi isti.

O čemu pričamo? O državi sa 4 stanovnika koja su toliko različita, i samo je jedan dobar. Dobar si naravno ti koji ovo čitaš jer sad već u glavi imaš pet razloga zašto si bolji od nekog drugog.

Premalo smo mi u ovoj našoj tački (čitaj državi) svoji. Na onaj fazon kad kažemo nekome "Ma hej, svoji smo". Svoji smo s ljudima čija je površina naizgled slična našoj. Šta će nam ko drugi, trebamo se mi SVOJI držati zajedno. I treba to neko naše zajedničko mišljenje "zaliti" za vikend.

 

KOMENTARI