Pizza bestellen Graz Aktuelne vijesti iz BiH Vicevi smesno mujo i haso
Objavljeno: 15.06.2015. u 12:34   |  Izvor: ABC.ba 

Kustos

Adnan Dupanović

Ekipa ABC.ba portala razgovarala je sa Adnanom Dupanovićem, kustosom Gradske galerije Bihać.

Adnan Dupanović
velika slika

Razgovarali smo o značaju institucija kulture, Gradskoj galeriji, izložbama, kulturi u gradu na Uni, bihaćkoj publici, te o mnogim drugim pitanjima vezanim za umjetnost i kulturu u našem gradu.

Pripremila: Marija Dejanović

ABC: Kako izgraditi i održati svijest društva o značaju institucija kulture?

A. Dupanović: Kultura i umjetnost oduvijek reflektiraju stanje društva u kojem nastaju. Komplikovana i loša socijalno-politička i ekonomska situacija u BiH posljednjih 30-tak godina je svakako utjecala na loše stanje u BiH kulturi. Prioritetno je raditi na depolitizaciji kulture i razvijanju svijesti o značaju kulture uopće, pa bi se samim tim razvio pravilan i zdrav odnos prema institucijama koje se bave kulturom. Nismo ni svjesni koliko smo kao društvo, u dogoročnom kontekstu gledano, sami sebi štete nanijeli nebrigom o kulturi. Moramo prestati prioritete u kulturi mjeriti političkim i etničkim podobnostima, a početi voditi računa o kriterijima. Danas se svašta usuđuje nazvati kulturom. Isto tako, na institucijama kulture je velika odgovornost, treba se boriti, a trenutna situacija nikako ne smije biti alibi za nekvalitetan rad.

ABC: Posao kustosa se često zamišlja kao aranžiranje već postojećih radova. Šta vi mislite o tome i možete li nam reći šta uistinu znači biti kustos?

A. Dupanović: Razvojem savremene umjetnosti i većom potrebom za teorijskim izlaganjem posao kustosa je u znatnoj mjeri evoluirao u nešto puno više od pukog "aranžera" umjetnosti kako se često tumači ovo zanimanje. Nerijetko se danas dešava da se na izložbama izjednačavaju značaj umjetnika i kustosa, ili čak da uloga kustosa bude dominantna. U posljednje vrijeme se po svijetu intenzivno teoretiše o granicama kustoske subjektivnosti tj. do koje mjere se kustos može i smije nametati u smislu autora izložbe. Naravno, nešto drukčija pozicija je biti kustos u maloj galeriji kao što je bihaćka, gdje produkcijske mogućnosti nisu velike. Ja pored stručno-teorijskog dijela posla radim i na fotografiji, dizajnu i PR-u za izložbe, kao i na većini ostalih poslova u galeriji. U svakom slučaju to je dinamičan i kreativan posao naročito zbog kontakata sa različitim umjetnicima.

ABC: U Gradskoj galeriji okupili ste brojne poznate umjetnike, ali i dali prostor mladim umjetnicima koji tek treba da se afirmisu. Što vas vodi u izboru umjetnika i njihovih radova koje izlažete?

A. Dupanović: Godišnje realiziramo u prosjeku 10-12 izložbi i prilikom izrade programa rada galerije vodimo računa da on bude raznovrstan. Raspon je širok, od tradicionalnih pristupa do savremenih i recentnih ostvarenja. Gradska galerija Bihać je javna ustanova kojoj je osnivač Gradsko vijeće, pa stoga se ne možemo bazirati samo na određene oblasti. Naravno, osnovna vodilja pri odabiru je određen nivo kvaliteta. Naročitu pažnju posvećujemo mladim i još neafirmiranim umjetnicima, koje želimo stimulisati i motivirati što je jedan od naših zadataka.

ABC: Kako ocjenjujete savremenu umjetničku scenu u BiH? Možete li izdvojiti neke nove pojave, tendencije ili umjetnike?

A. Dupanović: Vrlo je zanimljiv fenomen da u društvu u kojem je umjetnost marginalizirana ipak žive kvalitetni i dinamični savremeni likovni krugovi. Ta "scena" je ustvari zbir mahom pojedinačnih i zasebnih umjetničkih djelovanja. Najznačajnije stvari se dešavaju u Sarajevu i Banja Luci, ali i manje BiH sredine znaju s vremena na vrijeme ugodno iznenaditi zanimljivim sadržajima. Kao pozitivnu pojavu izdvojio bih profiliranje aktuelne banjalučke savremene scene. Opet moram naglasiti da je otežavajuća okolnost razvoja likovne scene nepostojanje sistemske podrške ovoj oblasti.

ABC: Postoji li kod nas tržište za umjetnost, naročito savremenu?  

A. Dupanović:Tržište jednostavno ne postoji, nemamo ni kolekcionare ni galeriste koji zastupaju umjetnike, pogotovo kada je u pitanju savremena umjetnost. Upravo iz tog razloga, kao što je to slučaj i u drugim branšama, mnogi umjetnici svoje karijere orijentišu ka zapadnim zemljama. U BiH se izlaže za tapšanje po ramenu, a na Zapadu za novac. Nedavno okončani SARA Art Fair 2015. je pozitivan pokušaj da se nešto ostvari u tom smjeru. Iako o ovom sajmu raspolažem informacijama koje sam dobio putem medija smatram da je to bitan iskorak u načinu prezentacije i prodaje umjetnina, vrijeme će pokazati.  Čestitao bih organizatorima na ideji i hrabrosti.

ABC: Jesu li Bišćani zahtjevna publika, odnosno posjetioci izložba?

A. Dupanović:Publika koja posjećuje izložbe u Gradskoj galeriji Bihać je raznolika. To najviše možemo zahvaliti lokaciji na kojoj je smještena galerija i njenoj dostupnosti, pa bilježimo posjete ljubitelja umjetnosti, ali i onih koji u šetnji korzom iz znatiželje "zavire" u galeriju. Pohvalno je to da se većinom ne ustručavaju pitati, komentarisati, diskutovati... Postoji određena interakcija i komunikacija sa publikom što je svakako jedan od bitnijih ciljeva rada javne galerije.

ABC: Sjećate li se vaše prve interakcije s umjetnošću? Kad ste odlučili da želite posati umjetnik?

A. Dupanović:Od malih nogu sam se zabavljao crtajući, kasnije sam radio stripove i karikature, ali sam to doživljavao isključivo kao zabavu. Tek u gimnaziji sam počeo otkrivati i doživljavati umjetnost. Mislim da sam presudan impuls dobio od profesora Ahmeta Hošića Kamare koji me je, za kratko vrijeme koliko mi je predavao, ohrabrio da odaberem likovnu umjetnost za struku.

ABC: Vi ste grafičar, koja je vaša tehnika stvaranja (koju grafičku tehniku koristite)?

A. Dupanović: Grafikom se intenzivno bavim posljednjih par godina nakon što sam konačno došao do ateljea koji odgovara zahtjevnosti ovoga medija. Što se tiče tehnike najviše radim duboku štampu sa fotopolimerima koji su relativno nov medij kod nas pa još uvijek istražujem njihove izražajne mogućnosti. Kombinujem ih sa dubokom štampom na aluminijskim pločama, jer je proces potpuno neškodljiv za zdravlje i okoliš za razliku od cinka koji sam prije uglavnom koristio. 

ABC: Koliko je grafika zastupljena u BiH?

A. Dupanović: Grafika je bitna oblast u bosanskohercegovačkoj likovnoj tradiciji. U BiH se njeguje posebna kultura grafičkog lista. Stvaraoci poput Hoze, Berbera, Tikveše, Dragulja, Karanovića i drugih su svjetski proslavili BiH grafiku i ostavili snažan uticaj na tok i razvoj naše likovnosti koji se i danas prenosi sa generacije na generaciju. Ovako snažna tradicija može ponekad biti i teret, jer postoji mogućnost stagniranja kod novih generacija koje se odgajaju pod njenim uticajem. Zato me posebno raduje kada vidim da neko na osnovu ove tradicije izgradi vlastiti i novi pristup. Od aktuelnih BiH grafičara naročito cijenim rad Endija Poškovića i Taide Jašarević.

 

ABC: Koliko vremena vam ostaje za umjetničko stvaranje poslije svih tih kustoskih i akademskih obaveza?

A. Dupanović: Po tom pitanju se čovjek mora znati dobro organizirati. Organizacija vremena i obaveza su također sposobnost. Svakako, za ozbiljan stvaralački rezultat su potrebni posvećenost i kontinuitet koji su danas mnogima luksuz. Ali ipak kada postoji stvaralački nagon uvijek se nađe vremena.

ABC: Možete li nam reći par riječi aktuelnoj izložbi u galeriji i nedavno održanoj likovnoj koloniji?

A. Dupanović: Protekli period u galeriji je bio vrlo intenzivan. Otvorili smo izložbu Tarika Berbera koja  je jedan od najvažnijih događaja koje smo planirali u 2015. godini. Tarik je rođeni Banjalučanin, završio je akademiju u Firenci, a trenutno živi u Londonu. Iako još od studentskih dana izlaže samostalno ovo mu je prvi nastup u BiH, nakon Bihaća ista izložba će u organizaciji Gradske galerije Bihać biti upriličena u Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu i u GM galeriji u Tuzli. Tarik je vrhunski figurativni slikaru čija je karijera u punom zamahu.

Odmah nakon otvorenja ove izložbe startala je i XIV likovna kolonija "Za djecu centra Duga" koju organiziraju Centar za nezbrinutu djecu Duga iz Kulen Vakufa i Gradska galerija Bihać. Ove godine učestvovali su umjetnici iz 11 zemalja: Turske, Makedonije, Bugarske, Srbije, Mađarske, Rusije, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Egipta i BiH i bila je najmasovnija do sada tako da smo prikupili rekordan broj radova koje prodajemo, a sav prihod kao i do sada će biti uplaćen na račun centra Duga. U sklopu kolonije održane su radionice, izložbe, predstava i ostale aktivnosti što je svakao zahtijevalo velike organizacijske napore. Sad je naravno na nama organizatorima da radimo na izložbama i aukcijama te da ostvarimo krajnji, komercijalni cilj ovog projekta.

ABC: Da li Bihać vama kao umjetniku, kustosu, profesoru zadovoljava ambicije?

A. Dupanović: Nekako po default-u sam lokal patriot. Bihać je gradić sa ogromnim potencijalom,  geografski položaj, prirodna bogatstva i naravno rijeka Una čine ga posebnim. Nažalost, taj potencijal je neiskorišten pa mnoge stvari ovdje ne štimaju, kao uostalom i u cijeloj BiH. Ono što je specifično za Bihać je da istovremeno ima odlike kasabe i urbane sredine pa se često ova dva  karaktera isprepliću. Naročito mi smeta to što je politika prisutna u svim sferama društva. A što se tiče zadovoljenja ambicija...  izgleda da sam se prilagodio i naučio živjeti ovdje.

KOMENTARI