Bauunternehmen Baufirma Salzburg Trockenbau Salzburg Trockenbau Unternehmen Salzburg Spengler Salzburg Aussenputz Salzburg Fliesenleger Salzburg Innenputz Salzburg Schlosser Salzburg
Objavljeno: 07.01.2015. u 17:20  

Kroničar grada Bihaća

Nikola Radić - Babin

Nikola Radić – Babin, istaknuti novinar i publicista, jedini kroničar grada Bihaća, umirovljenik Privredne komore Unsko-sanskog kantona gdje je radio kao novinar od 01.03.1973. do 30.11.2006. godine.

Autor: Ljilja Ivušić

Nikola spada u onu vrstu ljudi, čija životna priča izlazi van okvira uobičajenog, vedre i optimistične naravi, radoznala duha, kojeg nikakvi problemi nisu uspjeli nikada zaustavili, niti okrnjiti optimizam i životnu radost koja je iz njega zračila. U svakom detalju je tražio i nalazio prednost i materijal za svoja autorska djela, dvadesetak knjiga posvećenih voljenom Bišću od kojih navodimo samo neka: 

„Istorija nogometnog kluba „Jedinstvo“, 
„Monografija  ribarskog udruženja“,
„Bihać sa starih razglednica“,
„Bihaćki gradonačelnici“,
„“Unske regate“,
„Vicevi s prve linije“,
„Stogodišnjica bolnice u Bihaću“
„Monografija Komrad Bihać“,
„100 godina bihaćkog sporta“ .

Sačuvao je sve brojeve bihaćkog  lista „Krajina“od 1946. godine do danas i skupio zavidnu arhivsku građu o Bišću kojeg je nadasve volio i kojem je posvetio svoje životno djelo, čime je nagrađen Poveljom grada Bihaća 2004.  godine.

O sebi je znao reći – Ja sam Nikola Radić, a u gradu Bihaću me svi poznaju kao Babinog, jer sam u životu imao samo babu, roditelje sam izgubio u Drugom svjetskom ratu, tako da sam kroz život prošao sam, boreći se na svoj način. Uspio sam, zahvaljujući svojoj intuiciji, načitanosti i velikom angažiranju u sportu. Čitav život sam proveo u sportu, tako da sam stekao veliki broj prijatelja po čitavoj bivšoj Jugoslaviji. Volio sam književnost, pisanje, pa sam se upisao na studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1961. godine. Nisam ga završio, bio sam pri kraju, i kad sam se vratio u Bihać počeo sam se baviti novinarstvom u lokalnom listu „Krajina“, još kao nesvršeni student književnosti gdje sam radio 5 godina. Pisao sam za razne listove: „Privredne novine“ u Sarajevu, 12 godina surađivao sa zagrebačkim „Sportskim novostima“, „Sportom“ i „Vjesnikom“, beogradskom „Borbom“, sarajevskim „Oslobođenjem“, dugi niz godina uređivao list Privredne komore USK „Poslovni informator. Kad sam skupio dovoljno građe, počeo sam se baviti i publicistikom. To je moje pisanje o gradu Bihaću, koji izuzetno volim i gdje imam veliki broj prijatelja. Plod te moje angažiranosti je 20 knjiga o Bihaću, što manjih, što većih. To su uglavnom monografije, kratke priče o ljudima iz Bihaća.

Ono što ja imam i posjedujem, mislim da nema nijedan muzej. Čak ni ovaj naš u Bihaću koji sad ima kantonalni značaj. A pored toga sam skupljao sve što je izdano u Bihaću i što je bilo u Bihaću. Tako da moja biblioteka ima dvije-tri hiljade knjiga, čak sam na tavanskim prostorijama napravio jedan veliki studio, gdje sam smjestio arhivsku građu. Imam knjiga starih po nekoliko stotina godina, a posebno fotografija. Nema domaćeg čovjeka koji me ne zna. Duhovit sam, susretljiv, volim ljude, tako da nemam nikakvih problema u svom gradu, gdje živim od 1941. godine.

U drugom svjetskom ratu sam ostao bez roditelja. Šest dana su bombe padale po gradu, pogodile moju majku u stomak, mene još u majčinoj utrobi u rame. Tad sam ostao bez majke. Rođen sam prije vremena, ni onda mi nisu dali mira. Iz bolnice me je uzeo jedan Marko, bolničar, Hrvat, i krstio, da dijete ne bude nekršteno. Onda je došla jedna baba, po kojoj su mi dali nadimak Babin, pa me je prekrstila. Tako da imam dvije krštenice. Kod bega Ibrahimpašića nisam kršten, ali sam odgojen s puno ljubavi. Imao sam pomajku Šefiku koja me je othranila i svojoj kćeri dao sam ime Šefika, sinu Zlatan, a žena mi je Azra, unuka Jasmina. Imam brata Adema i brata Sulejmana, a mene u šali zovu beg Nikola Babin. Danas svi Bišćani kažu da bi Babin bio najbolji gradonačelnik, mogao bi imati tri mandata po nacionalnoj strukturi. Ovdje kod nas u gradu nema koga nema. Ima čak Austrijanaca, Nijemaca, Židova, Čeha… Bihać je zadržao tu svoju notu.

Ovdje je prijateljstvo velika stvar.

Eto, takav je bio Babin, čovjek koji bi za prijatelja dao sve, skroman po osobnosti, velik po djelima, naš voljeni i nikad prežaljeni Nikola Radić-Babin.

 

KOMENTARI